RnR Obala

---

Ovaj post je posvećen mom idolu Draženu Ričlu jednom od osnivača moje najdraže grupe (Crvena Jabuka) koji je tragično nastradao 18. septembra 1986. godine u automobilskoj nesreći kod Jablanice putujući na koncert u Mostar.Aljoša Buha (bas gitarista benda) je ostao na mjestu mrtav,dok je Dražen iz Mostarske bolnice prebačen na VMA u Beograd gdje je 1.oktobra preminuo.Ostale su njegove pjesme.I ostalo je sjećanje na njega.

In memoriam Drazen Ricl
Tesko je govoriti o Drazenu Riclu,gitaristi i pjevacu Crvene Jabuke,koji skoro 20 godina nije vise medu nama.Bio je jedan od najinteligentnijih momaka koje je sarajevska rock-scena ikada imala.Jer,Zijo ili Para,kako su ga svi zvali,bio je jednostavno jedinica zivotne radosti,akumulator napunjen do posljednje celije optimizmom,vedrinom,nekakvom plodnosnom ironijom i sarkazmom.Taj covjek kao da je u sebi nosio deset zivota,kao da je govorio-zivot je tako lijep,zasto biti tuzan,treba se radovati ma sto radio pa i svirao gitaru.On je svoje zivotno geslo provodio u djelu bez ikakvih zazora ili prepreka.Zapravo,za tu generaciju u kojoj se Drazen Ricl pojavio nije ni moglo biti prepreka.Rodeni u krilu masovnih medija,nadojeni zdravim rokerskim duhom,oni su vec u gimnazijskim danima zapoceli svoj pohod ka popularnosti,lakocom koja je plijenila,kao da se radilo o nekoj domacoj pismenoj zadaci.Prvo su zajedno napravili "Top listu nadrealista"koja je postala jako popularna.Onda su poceli pisati pjesme,davati urnebesno duhovite intervjue,pa su snimili neke znacajne ploce,cim su se pojavili na Tv ekranima bili su medu najpopularnijim.Drazen Ricl je bio motor tih akcija i sve mu je polazilo za rukom.Jako talentiran,vjesto je svirao gitaru,njegov glas bio je zastitni znak"Top liste nadrealista".Zajedno sa gospodinom Elvisom J. Kurtovichem vodio je predstavu "Meteora" na rok pozornicama sirom Jugoslavije i napokom bio je jedan od dva kljucna covjeka "Crvene Jabuke".Tri ploce,jedna kazeta,radio,stampa...sve je to za njega bilo nekako neobavezno,nevazno...Vazno je bilo zivjeti zivot ,biti u matici dogadaja,ali nikada uronjen u njih,nego sa jednom plodonosnom ironijskom distancom bez vrijedanja i surevljivosti.Drazen je bio sjajan gitarista koji je znao iz svoje gitare izvuci krasne tonove,onako kad je polozi na kukove kao onaj iz "Rolling Stonesa".Ali i ta vjestina dobrog muzicara nije mu predstavljala nesto veliko,kao to bi mogao svatko,mada to nije bilo tacno.Ali bilo je vazno zezati se sa svima,pa i sa samim sobom.Tog zivotnog elana,te silne energije i mladanacke prposnosti nema vise medju nama.Taj vjeciti osmijeh je nestao davne 1986.Nismo tada nista znali o tome ali s njegovom smrcu poceo je umirati jugoslovenski rock and roll.Drazen Ricl nije zaboravljen i pjesme koje je pisao i komponovao jos uvijek nas podsjecaju na njega...

" Volio bi umrijet prije nego ostarim
volio bi umrijet, samo da ih ne vidim
kako pričaju priče kao naši starci
bivše djevojčice, bivši dječaci..."
("Crvena Jabuka" Dražen Ričl)


pjesme koje je Dražen napisao za Crvenu Jabuku:

Bježi kišo s prozora
Kad je noć hladna i zvjezdana (Emira)
Nek te on ljubi / kad ne mogu ja
Bivše djevojčice,bivši dječaci
Tugo nesrećo (za koju Žera tvrdi da mu je najdraža pjesma)
Dođi kod mene
Da je samo malo sreće
Sanjam te

Dražen Ričl je sahranjen na sarajevskom groblju Bare i na njegovom grobu se nalazi spomenik u obliku prelomljene jabuke.
Na jednoj polovini se nalazi otisak njegove gitare,a na drugoj stihovi iz njegove pjesme:"Prođe avgust srećo moja vrijeme da se rastane,bilo je izgleda previše lijepo da nam tako ostane".



CRVENA JABUKA-Posljednji intervju sa Drazenom Riclom 16.09.1986
U planu nam je da sviramo nesto malo koncerata.Novi materijal je gotov,ali jos nema nekakvog radnog naziva.Na albumu ce biti dvanaest pjesmama,a autori smo opet Zlaja i ja.Zlaja nesto vise,a ja nesto manje.O potencijalnim hitovima?Pa,mi prvu plocu nismo radili da imamo par hitova,a ostalo sfuserimo,tako da ni sada nismo tako radili.Svaka nam je pjesma podjednako vazna i draga.Moramo svi da se dogovorimo kada izdati novi album.Mozda krajem ove ili pocetkom slijedece godine.Opet za "Jugoton".Prilikom rada na prvoj loci bili smo zadovoljni suradnjom sa ovom disko-kucom.Sasvim smo zadovoljni,nemamo razloga mijenjati tim koji dobiva.I reklamom smo zadovoljni sto je rijetko kod mladdih grupa

******

Materijal je ustvari bio gotov za pet dana.Pjesme kao da su nastale same od sebe.Isplivale su iz nas.Najvise prvih dana augusta.Poceli smo u Makarskoj,a zavrsili u Sarajevu.Pocetkom septembra smo napravili demo snimke.Jos ne znam uvjete za snimanje i koliko cemo termina imati.Nismo ni jednog trenutka smisljali kada da napravimo tu drugu plocu,a evo sada se desilo tih par pjesma koje su nam drage,a nikada ih nismo stvarali poslovno,domisljato,da planiramo i skiciramo,kao neke ratne operacije.Uvijek smo radili po nekom svom osjecaju.Znaci,jos uvijek nismo isli u disko-kucu da se dogovorimo o terminima snimanja.Sto nam brze daju termine,brze cemo to uraditi.Steta je sa nam sada te pjesme leze,kada nam je sada u srcu i u prstima da ih sviramo.Najvjerojatnije da cemo ih svirati na ovim septembarskim koncertima,narocito krajem mjeseca.Jos cemo porazmisliti da li ce to biti bistro i pametno.Ali,potrudit cemo se.Snimat cemo sa istom ekipom i sa istim ljudima.Mi smo se jako dobro slagali kod prve ploce,i sa Jappom producentom,a i studio nam odgovara.

******

Pa, i nasa prva ploca je ljubavna,s tim sto ima nekakvih pomaka.Mi smo uvijek isli na tu autobiografsku crtu u nasim pjesmama.Rekao bih da ce i nasa cijela druga ploca biti autobiografka.Toliko usko je vezana za mene i Zlaju.Bas ovih dana dok smo radili neke demo-snimke,toliko smo se stopili sa tim,da to prosto nije zdravo.Nenormalno je koliko se nama ploca dopada.Jer su pjesme nastale na osnovu situacija koje su nam se desavale posljednja dva-tri mjeseca.To nam se desavalo.Neke faze zaljubljenosti.Nekako se desilo u isto vrijeme da se Zlaja i ja zaljubimo.I to nas je za mjesec dana potpuno okupiralo,do te mjere da smo rad maltene zanemarili.Mozak nam nije bio pomracen,ali je bio blokiran ljubavlju.OsjecanjimaTo je nevjerojatno dobar osjecaj.Ima,recimo grupa Eurythimcs na novoj ploci pjesmu koja se zove "Moc ljubavi" a to najbolje odgovaraopisu tog stanja u kojem smo mi bili.I pjesme koje smo napravili iscurile su iz tih emocija.To se jednostavno moralo desiti.Provala emocija.Kada covjek ima to u sebi ond mora jednostavno da se izgalami,pobije,napije ili da napise pjesmu...Ami smo napisali pjesmu...

******

Dobro,kada toliko insistiras,reci cu jedan refrencic s kojim ce se zavrsiti nasa ploca:"Meni je svejedno,jer nista nije vrijedo,osim tebe ljubavi,svi su epizodisti,zbrisat ce ci se zagusti i mi cemo ostati..."




Jos imam Zijine slike.Njih sam ponio kad sam izlazio iz Sarajeva ne da neko vidi da ih imam vec jer mi je prijatelj.Osjecam kao da je to jucer bilo.Tada je to bila tragedija kompletnog Sarajeva.Ta mi se nesreca uvijek provlaci kroz podsvijest,kad pjevam,vozim...
Jedini ja za njih dajem sjecanje u novinama svake godine.I Zijina majka.To ti je tako u zivotu.Kad sam u Sarajevu,odem na grob i odnesem cvijet.
(Dražen Žerić - Žera)

"Bili smo raja koja se znala jos iz Parkuse i Kaktusa.Jednog dana odlucili smo da odemo u Tucepe i da pocnemo svirati nesto.To je bilo 1985 godine.U Tucepima smo se najprije nasli Zlaja,Zijo i ja,a kasnije su nam se pridruzili Cunja i Aljosa.I tako je sve krenulo.Nasa prva ploca ugledala je svijetlo dana 1986. i tada je prica krenula prica za Oslobodenje Drazen Zeric Zera frontmen Crvene Jabuke.


"Na zalost,ruzna stvar koja mi se dogodila u zivotu i s kojom zivim svaki trenutak jeste pogiblje Zije i Aljose.
Što se promijenilo nakon toga?
Sve!Najprije sam beskrajno tuzan sto nismo uspjeli zajedno dosanjati ovaj nas san o kojem smo mastali jos kao djeca,kada smo tek pocinjali svirati.A mastali smo o tome da Crvena Jabukatraje mnogo godina,puno vise od jedne ili dvije ploce,da starimo zajedno.U taj posao krenuli smo naivno,bas onako kao i bilo tko u bilo kojem drugom poslu 80-ih godina.Tada je sve bilo drugacije.Nije bilo ovoliko zabijanja nozeva u leda,granata u glavu,odrastali smo puno sretnije i imali smo mnogo bezbriznije djetinjstvo i odrastanje nego sto to danas djeca i mladi imaju".
Koji vam je najdrazi album i koju pjesmu najvise volite pjevati?
"Defintivno nas prvi album,zato sto je to bila prva ploca koju smo drzali u rukama,koju smo mogli prstima opipati.Ona je bila nesto o cemu smo dugo mastali.A najdraza pjesma koju pjevam je Tugo,Nesreco jer je to boila zadnja Zijina pjesma.Od onog trenutka kada krenu prvi taktovi te pjesme,uvijek mi je on pred ocima.I danas nakon 19 godina..."

(Dražen Žerić - Žera)

Između prvog i drugog albuma supergrupe Velvet Revolver (Guns 'N Roses + Stone Temple Pilots) prošlo je oko 3 godine, a legendarni gitarist Slash

Legendarni bendovi iz ere heavy metala osamdesetih kreću na nove svirke na brodu

Motley Crue

Motley Crue i Skid Row ove će godine na muzičko krstarenje – hiljade fanova i rock muzičara okupit će se na golemom brodu i krenuti na, kako kaže reklama, 'četiri dana rock and rolla na pučini... ispunjena muzikom, zabavom, suncem i hrpetinom djevojaka, djevojaka, djevojaka!' Krstarenje nekadašnjih šampiona hair metala osamdesetih započinje u Miamiju 24. januara, a završava 28. januara u Meksiku. Bendovi će svirati na brodu tijekom plovidbe, ali i tijekom pristajanja u lukama. U međuvremenu, Gerald Scheeman iz Illinoisa najavljuje tužbu protiv promotora Live Nationa, jer tvrdi da ga je jedan član Motley Cruea s osiguranjem napao 2006. godine. Neimenovani član benda navodno ga je udario gitarom u glavu i nokautirao ga, nakon čega su ga još prebili ljudi iz osiguranja. Zela

Kada je službeno potvrđeno kako će se Led Zeppelin ponovno okupiti i održati koncert 10. decembra, mnogi fanovi pohrlili su u kupovinu ulaznica, kako bi osigurali mjesto u londonskoj O2 Areni. Nedavno je objavljeno kako je u prosjeku za ulaznicu plaćeno 7.425 funti.

Cijena ulaznice iznosila je 125 funti, a mnogi su bili spremni platiti i mnogo više kako bi bili dio tog velikog događaja. Tako je Kenneth Donell izdvojio čak 83.000 funti za dvije ulaznice, koje je BBC ponudio u sklopu aukcije Children in Need.

Sav prihod od održanog koncerta namijenjen je za rad fonda Ahmet Ertegun Education Fund, a tim putem će se stipendirati studenti na univerzitetima u Velikoj Britaniji i SAD-u, te Turskoj, rodnoj zemlji Ahmeta Erteguna, u čiju čast je koncert održan.



Zela

O novim planovima sarajevskog rock-benda i njihovom proslavljenom prvijencu porazgovarali smo s čovjekom zaslužnim za odlične aranžmane i produkciju njihovih hitova - Đanijem Pervanom.

Glazbena atrakcija iz Sarajeva Letu Štuke za par dana dolazi u Zagreb. Poučeni dosadašnjim iskustvom, organizatori ponovo očekuju prepun Aquarius. Prije koncerta porazgovarali smo s Đanijem Pervanom, najzaslužnijim za odlične aranžmane i produkciju pjesama s njihovog ''zakašnjelog'' prvijenaca i uz frontmena Dinu Šarana jednog od glavnih inicijatora ponovnog okupljanja benda. Letu Štuke je bend sa zanimljivom poviješću. Nastupati su počeli još davne 1986., ali stjecajem okolnosti njihov prvi album izlazi tek 2005. godine. Od samog početaka su zaintrigirali tadašnje glazbene kritičare i svirali na mnogim koncertima tadašnje sarajevske demo-scene, no nije bilo puno pomaka i sve je ostalo na demo-snimkama. Prije godinu i pol izdali ste prvi album, kako sam pročitala u jednom intervju, iako ste se kao bend formirali 20 godina ranije, 1986. u Sarajevu. Kakvi su vam bili glazbeni počeci? Uglavnom se sviralo i vježbalo u podrumima zgrada gdje smo živjeli. Kad se već bend afirmirao na demo-rock sceni, dobili smo prostorije u nekim institucijama za omladinu i kulturu, kao CDA i Dom mladih, gdje smo i održavali koncerte. Zašto ste se razišli i jeste li prije razlaza snimili neki materijal? Prije razlaza "dobacili" smo samo do demo-snimaka kojih je malo preživjelo do danas. A razišli smo se prvo zbog vojne obaveze koja nas je sve zakvačila krajem 80-ih, pa nakon toga zbog rata koji je uslijedio. Tako da su se članovi benda našli tisućama kilometara daleko jedan od drugog. Tadašnji članovi Nedim Sinanović i Alan Omerović bili su u Americi, Đani Pervan i Dućo Vranić u Francuskoj, a Dino Šaran u Zagrebu. Bilo je nemoguće i zamisliti nekakvo okupljanje. Kako je došlo do ponovnog okupljanja? Pa to je bila inicijativa samo dvojice starih članova. Dine Šarana i Đanija Pervana. No i to je bio dug proces jer bez obzira što je postojao veliki broj pjesama i dobra volja, obojica smo radili mnogo drugih stvari. Ali nakon prvog snimanja za pjesmu Sunce, u suradnji s Darkom Rundekom i Cargo Orkestrom u Sarajevu, i dogovora s Menartom, bilo je već lakše krenuti u produkciju albuma. Više ljudi je pokušalo nekako nazvati vašu glazbu, staviti vas u neki koš, no nije im uspjelo. Osamdesetih ste počeli kao punk-bend, što svirate danas, tj svrstavate li svoju glazbu i svoj bend u neku kategoriju? Ne, ali ipak to je rock. Kako ste odabrali ime benda? Ima li ono veze s pjesmom iz filma Sutjeska ili…? Da, naziv je dao Nedim i potječe iz tog filma. Vaš prvi album odlično je prihvaćen i od publike i od kritike. Čak se svega dva tjedna nakon što je izašao našao na drugom mjestu ljestvice deset najboljih domaćih albuma u 2005. godini. Je li vas taj uspjeh iznenadio? Pa nekako smo bili zadovoljni albumom i mi sami, pa nas nije previše iznenadilo. Mada je lijep osjećaj kad i publika i kritika imaju pozitivne reakcije. Manart je izdao vaš album. Mislite li da se izvođači iz BiH mogu probiti na hrvatsko tržište samo preko hrvatskog izdavača ili mislite da ipak proboj na tržište ovisi o nekim drugim faktorima? Potrebno je i jedno i drugo. Ono drugo je, naravno, sadržaj. Radite li na materijalu za drugi album, zapravo planirate li uopće snimiti novi album ili je možda izdavanje ovog albuma bilo ostvarenje dječačkog sna i tu planirate stati? Istina, dječački san se ostvario, ali radimo na novom albumu. Sad smo već bend koji iza sebe ima dosta svirke, pa će biti zanimljivo raditi album gdje ćemo svirati svi odjednom, a ne nasnimavati i montirati u kompjutoru unedogled. Snimanje će početi u 7. mjesecu u jednom malom gradiću u Nizozemskoj, i sve bi trebalo biti gotovo za izlazak u 11. mjesecu ove godine. Suradnji s ljudima izvan benda će sigurno biti, ali još ne znamo tko će sve sudjelovati. Nama nije toliko važno da to budu afirmirani likovi, već to što oni kao glazbenici mogu donijeti u zvuk Letu Štuke.

 

 

Zela